isprovocírati
isprovocírati (koga, što) svrš. 〈prez. isprovòcīrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. isprovòcīrān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isprovocirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isprovociram |
| 2. | isprovociraš |
| 3. | isprovocira |
| množina | |
| 1. | isprovociramo |
| 2. | isprovocirate |
| 3. | isprovociraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isprovocirat ću |
| 2. | isprovocirat ćeš |
| 3. | isprovocirat će |
| množina | |
| 1. | isprovocirat ćemo |
| 2. | isprovocirat ćete |
| 3. | isprovocirat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isprovocirah |
| 2. | isprovocira |
| 3. | isprovocira |
| množina | |
| 1. | isprovocirasmo |
| 2. | isprovociraste |
| 3. | isprovociraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isprovocirao sam |
| 2. | isprovocirao si |
| 3. | isprovocirao je |
| množina | |
| 1. | isprovocirali smo |
| 2. | isprovocirali ste |
| 3. | isprovocirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isprovocirao |
| 2. | bio si isprovocirao |
| 3. | bio je isprovocirao |
| množina | |
| 1. | bili smo isprovocirali |
| 2. | bili ste isprovocirali |
| 3. | bili su isprovocirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | isprovociraj |
| množina | |
| 1. | isprovocirajmo |
| 2. | isprovocirajte |
| glagolski prilog prošli | |
| isprovociravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isprovocirao, isprovocirala, isprovociralo | |
| isprovocirali, isprovocirale, isprovocirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isprovociran, isprovocirana, isprovocirano | |
| isprovocirani, isprovocirane, isprovocirana | |
Definicija
| 1. | izazvati kod koga burnu reakciju (bijes), dovesti koga u stanje ili u raspoloženje da počne govoriti ili raditi ono što želi onaj koji provocira |
| 2. | izazvati proces radi ukupnog povoljnijeg slijeda događaja ili ishoda |
Etimologija
✧ is- + v. provocirati
