ispùstiti
ispùstiti (što) svrš. 〈prez. ìspustīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìspušten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispustiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispustim |
| 2. | ispustiš |
| 3. | ispusti |
| množina | |
| 1. | ispustimo |
| 2. | ispustite |
| 3. | ispuste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispustit ću |
| 2. | ispustit ćeš |
| 3. | ispustit će |
| množina | |
| 1. | ispustit ćemo |
| 2. | ispustit ćete |
| 3. | ispustit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispustih |
| 2. | ispusti |
| 3. | ispusti |
| množina | |
| 1. | ispustismo |
| 2. | ispustiste |
| 3. | ispustiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispustio sam |
| 2. | ispustio si |
| 3. | ispustio je |
| množina | |
| 1. | ispustili smo |
| 2. | ispustili ste |
| 3. | ispustili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispustio |
| 2. | bio si ispustio |
| 3. | bio je ispustio |
| množina | |
| 1. | bili smo ispustili |
| 2. | bili ste ispustili |
| 3. | bili su ispustili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispusti |
| množina | |
| 1. | ispustimo |
| 2. | ispustite |
| glagolski prilog prošli | |
| ispustivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispustio, ispustila, ispustilo | |
| ispustili, ispustile, ispustila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispušten, ispuštena, ispušteno | |
| ispušteni, ispuštene, ispuštena | |
Definicija
| 1. | a. prestati držati u rukama i dopustiti da padne b. prestati držati bez voljnog poticaja c. pren. pustiti da izmakne ono što se činilo kao da je bilo u rukama (uspjeh, pobjeda, sreća); propustiti |
| 2. | vađenjem čepa ili oslobađanjem otvora pustiti da isteče |
| 3. | izostaviti iz kakva teksta jedan dio |
| 4. | odšiti da se dobije na dužini, da bude dulje [ispustiti porub haljine] |
Etimologija
✧ is- + v. pustiti
