isprédati
isprédati (što) nesvrš. 〈prez. ìsprēdām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ispredati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ispredam |
2. | ispredaš |
3. | ispreda |
množina | |
1. | ispredamo |
2. | ispredate |
3. | ispredaju |
futur | |
jednina | |
1. | ispredat ću |
2. | ispredat ćeš |
3. | ispredat će |
množina | |
1. | ispredat ćemo |
2. | ispredat ćete |
3. | ispredat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ispredah |
2. | ispredaše |
3. | ispredaše |
množina | |
1. | ispredasmo |
2. | ispredaste |
3. | ispredahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ispredao sam |
2. | ispredao si |
3. | ispredao je |
množina | |
1. | ispredali smo |
2. | ispredali ste |
3. | ispredali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ispredao |
2. | bio si ispredao |
3. | bio je ispredao |
množina | |
1. | bili smo ispredali |
2. | bili ste ispredali |
3. | bili su ispredali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ispredaj |
množina | |
1. | ispredajmo |
2. | ispredajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ispredajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ispredao, ispredala, ispredalo | |
ispredali, ispredale, ispredala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ispredan, ispredana, ispredano | |
ispredani, ispredane, ispredana |
1. | v. presti |
2. | razg. nadugo pričati; razvezati (priču) |