Hrvatski jezični portal

intonácija

intonácija ž

Izvedeni oblici
jednina
N intonacija
G intonacije
D intonaciji
A intonaciju
V intonacijo
L intonaciji
I intonacijom
množina
N intonacije
G intonacija
D intonacijama
A intonacije
V intonacije
L intonacijama
I intonacijama
Definicija
fon.
1. ton govora, njegova ritmičko-melodička strana, povisivanje i snizivanje glasa
2. glazb. a. ton, interval ili akord koji dirigent ili zborovođa odsvira ili otpjeva prije izvođenja vokalne kompozicije a cappella, da bi pjevači čuli početni ton svoje dionice b. v. incipit c. postupci graditelja instrumenata da bi pri završetku posla otklonio manje nedostatke i ujednačio boju zvuka
3. pren. početnim riječima, stilom ili intenzitetom naznačiti ili naglasiti osnovni smisao, smjer (javnog istupa, teksta, razgovora) [polemička intonacija]