intonácija
intonácija ž
jednina | |
---|---|
N | intonacija |
G | intonacije |
D | intonaciji |
A | intonaciju |
V | intonacijo |
L | intonaciji |
I | intonacijom |
množina | |
N | intonacije |
G | intonacija |
D | intonacijama |
A | intonacije |
V | intonacije |
L | intonacijama |
I | intonacijama |
1. | ton govora, njegova ritmičko-melodička strana, povisivanje i snizivanje glasa |
2. | glazb. a. ton, interval ili akord koji dirigent ili zborovođa odsvira ili otpjeva prije izvođenja vokalne kompozicije a cappella, da bi pjevači čuli početni ton svoje dionice b. v. incipit c. postupci graditelja instrumenata da bi pri završetku posla otklonio manje nedostatke i ujednačio boju zvuka |
3. | pren. početnim riječima, stilom ili intenzitetom naznačiti ili naglasiti osnovni smisao, smjer (javnog istupa, teksta, razgovora) [polemička intonacija] |