iskorijéniti
iskorijéniti (što, koga) svrš. 〈prez. iskòrijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. iskòrijēnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskorijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskorijenim |
| 2. | iskorijeniš |
| 3. | iskorijeni |
| množina | |
| 1. | iskorijenimo |
| 2. | iskorijenite |
| 3. | iskorijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskorijenit ću |
| 2. | iskorijenit ćeš |
| 3. | iskorijenit će |
| množina | |
| 1. | iskorijenit ćemo |
| 2. | iskorijenit ćete |
| 3. | iskorijenit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskorijenih |
| 2. | iskorijeni |
| 3. | iskorijeni |
| množina | |
| 1. | iskorijenismo |
| 2. | iskorijeniste |
| 3. | iskorijeniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskorijenio sam |
| 2. | iskorijenio si |
| 3. | iskorijenio je |
| množina | |
| 1. | iskorijenili smo |
| 2. | iskorijenili ste |
| 3. | iskorijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskorijenio |
| 2. | bio si iskorijenio |
| 3. | bio je iskorijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo iskorijenili |
| 2. | bili ste iskorijenili |
| 3. | bili su iskorijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskorijeni |
| množina | |
| 1. | iskorijenimo |
| 2. | iskorijenite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskorijenivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskorijenio, iskorijenila, iskorijenilo | |
| iskorijenili, iskorijenile, iskorijenila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iskorijenjen, iskorijenjena, iskorijenjeno | |
| iskorijenjeni, iskorijenjene, iskorijenjena | |
Definicija
| 1. | sasvim uništiti, uništiti u korijenu; istrijebiti, zatrti (o ljudima, narodima, idejama i pojmovima) |
| 2. | posve ukloniti [iskorijeniti loše navike] |
Etimologija
✧ is- + v. korijen
