iskòpati
iskòpati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȉskopān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iskopati | |
prezent | |
jednina | |
1. | iskopam |
2. | iskopaš |
3. | iskopa |
množina | |
1. | iskopamo |
2. | iskopate |
3. | iskopaju |
futur | |
jednina | |
1. | iskopat ću |
2. | iskopat ćeš |
3. | iskopat će |
množina | |
1. | iskopat ćemo |
2. | iskopat ćete |
3. | iskopat će |
aorist | |
jednina | |
1. | iskopah |
2. | iskopa |
3. | iskopa |
množina | |
1. | iskopasmo |
2. | iskopaste |
3. | iskopaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | iskopao sam |
2. | iskopao si |
3. | iskopao je |
množina | |
1. | iskopali smo |
2. | iskopali ste |
3. | iskopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iskopao |
2. | bio si iskopao |
3. | bio je iskopao |
množina | |
1. | bili smo iskopali |
2. | bili ste iskopali |
3. | bili su iskopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | iskopaj |
množina | |
1. | iskopajmo |
2. | iskopajte |
glagolski prilog prošli | |
iskopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
iskopao, iskopala, iskopalo | |
iskopali, iskopale, iskopala | |
glagolski pridjev pasivni | |
iskopan, iskopana, iskopano | |
iskopani, iskopane, iskopana |
1. | kopanjem napraviti u zemlji jamu, raku, jarak i sl., ob. lopatom ili drugim alatom |
2. | kopanjem izvaditi |
3. | pren. izvući odnekud, pronaći ono na što se zaboravilo, čega nije bilo ili što se zametnulo [iskopati činjenice] |