Hrvatski jezični portal

iskljúčiti

iskljúčiti (koga, što) svrš.prez. ìskljūčīm, prid. trp. ìskljūčen, gl. im. isključénje〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
isključiti
 
prezent
jednina
1. isključim
2. isključiš
3. isključi
množina
1. isključimo
2. isključite
3. isključe
 
futur
jednina
1. isključit ću
2. isključit ćeš
3. isključit će
množina
1. isključit ćemo
2. isključit ćete
3. isključit će
 
aorist
jednina
1. isključih
2. isključi
3. isključi
množina
1. isključismo
2. isključiste
3. isključiše
 
perfekt
jednina
1. isključio sam
2. isključio si
3. isključio je
množina
1. isključili smo
2. isključili ste
3. isključili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam isključio
2. bio si isključio
3. bio je isključio
množina
1. bili smo isključili
2. bili ste isključili
3. bili su isključili
 
imperativ
jednina
2. isključi
množina
1. isključimo
2. isključite
 
glagolski prilog prošli
isključivši
 
glagolski pridjev aktivni
isključio, isključila, isključilo
isključili, isključile, isključila
 
glagolski pridjev pasivni
isključen, isključena, isključeno
isključeni, isključene, isključena
Definicija
1. udaljiti iz postave, iz sastava, članstva, oduzeti pravo sudjelovanja u čemu
2. a. pritiskom i sl. prekinuti upotrebu, učiniti da ne radi [isključiti aparat] b. oduzeti, prekinuti [isključiti struju]
3. izuzeti, odstraniti [isključiti mogućnost zamjene]
Etimologija
✧ is- + v. ključ