iskljúčiti
iskljúčiti (koga, što) svrš. 〈prez. ìskljūčīm, prid. trp. ìskljūčen, gl. im. isključénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
isključiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | isključim |
2. | isključiš |
3. | isključi |
množina | |
1. | isključimo |
2. | isključite |
3. | isključe |
futur | |
jednina | |
1. | isključit ću |
2. | isključit ćeš |
3. | isključit će |
množina | |
1. | isključit ćemo |
2. | isključit ćete |
3. | isključit će |
aorist | |
jednina | |
1. | isključih |
2. | isključi |
3. | isključi |
množina | |
1. | isključismo |
2. | isključiste |
3. | isključiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | isključio sam |
2. | isključio si |
3. | isključio je |
množina | |
1. | isključili smo |
2. | isključili ste |
3. | isključili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam isključio |
2. | bio si isključio |
3. | bio je isključio |
množina | |
1. | bili smo isključili |
2. | bili ste isključili |
3. | bili su isključili |
imperativ | |
jednina | |
2. | isključi |
množina | |
1. | isključimo |
2. | isključite |
glagolski prilog prošli | |
isključivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
isključio, isključila, isključilo | |
isključili, isključile, isključila | |
glagolski pridjev pasivni | |
isključen, isključena, isključeno | |
isključeni, isključene, isključena |
1. | udaljiti iz postave, iz sastava, članstva, oduzeti pravo sudjelovanja u čemu |
2. | a. pritiskom i sl. prekinuti upotrebu, učiniti da ne radi [isključiti aparat] b. oduzeti, prekinuti [isključiti struju] |
3. | izuzeti, odstraniti [isključiti mogućnost zamjene] |