iskápiti
iskápiti (što) svrš. 〈prez. ìskāpīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìskāpljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iskapiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | iskapim |
2. | iskapiš |
3. | iskapi |
množina | |
1. | iskapimo |
2. | iskapite |
3. | iskapiju |
futur | |
jednina | |
1. | iskapit ću |
2. | iskapit ćeš |
3. | iskapit će |
množina | |
1. | iskapit ćemo |
2. | iskapit ćete |
3. | iskapit će |
aorist | |
jednina | |
1. | iskapih |
2. | iskapi |
3. | iskapi |
množina | |
1. | iskapismo |
2. | iskapiste |
3. | iskapiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | iskapio sam |
2. | iskapio si |
3. | iskapio je |
množina | |
1. | iskapili smo |
2. | iskapili ste |
3. | iskapili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iskapio |
2. | bio si iskapio |
3. | bio je iskapio |
množina | |
1. | bili smo iskapili |
2. | bili ste iskapili |
3. | bili su iskapili |
imperativ | |
jednina | |
2. | iskapij |
množina | |
1. | iskapijmo |
2. | iskapijte |
glagolski prilog prošli | |
iskapivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
iskapio, iskapila, iskapilo | |
iskapili, iskapile, iskapila | |
glagolski pridjev pasivni | |
iskapin, iskapina, iskapino | |
iskapini, iskapine, iskapina |
1. | ispiti najednom, jednim gutljajem |
2. | ispiti do dna, do zadnje kapi [iskapiti čašu] |