ispítati
ispítati (koga, što) svrš. 〈prez. ìspītām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ìspītān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ispitati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ispitam |
2. | ispitaš |
3. | ispita |
množina | |
1. | ispitamo |
2. | ispitate |
3. | ispitaju |
futur | |
jednina | |
1. | ispitat ću |
2. | ispitat ćeš |
3. | ispitat će |
množina | |
1. | ispitat ćemo |
2. | ispitat ćete |
3. | ispitat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ispitah |
2. | ispita |
3. | ispita |
množina | |
1. | ispitasmo |
2. | ispitaste |
3. | ispitaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ispitao sam |
2. | ispitao si |
3. | ispitao je |
množina | |
1. | ispitali smo |
2. | ispitali ste |
3. | ispitali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ispitao |
2. | bio si ispitao |
3. | bio je ispitao |
množina | |
1. | bili smo ispitali |
2. | bili ste ispitali |
3. | bili su ispitali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ispitaj |
množina | |
1. | ispitajmo |
2. | ispitajte |
glagolski prilog prošli | |
ispitavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ispitao, ispitala, ispitalo | |
ispitali, ispitale, ispitala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ispitan, ispitana, ispitano | |
ispitani, ispitane, ispitana |
1. | podvrgnuti ispitu, provjeri znanja ili sposobnosti |
2. | pitanjima doznati od koga što, postaviti komu za to sva potrebna pitanja [ispitati unakrsno] |
3. | a. utvrditi svojstva čega [ispitati račune]; iskušati, isprobati b. proučiti djelovanje čega, proces koji se odvija ili pretpostavlja [ispitati kakav lijek]; istražiti |