ìspit
ìspit m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ispit |
| G | ispita |
| D | ispitu |
| A | ispit |
| V | ispite |
| L | ispitu |
| I | ispitom |
| množina | |
| N | ispiti |
| G | ispita |
| D | ispitima |
| A | ispite |
| V | ispiti |
| L | ispitima |
| I | ispitima |
Definicija
| 1. | provjeravanje znanja iz pojedinih predmeta ili vještina koji se uče u školama ili u drugačije organiziranim ustanovama za stjecanje znanja [diplomski ispit; vozački ispit; položiti ispit; dati ispit; odvaliti ispit, opr. pasti na ispitu; ne dati ispit] |
| 2. | razg. provjera životnih, stručnih, poduzetničkih i drugih sposobnosti u nekoj prilici; kušnja |
Sintagma
∆ ispit zrelosti pov. matura, ispit poslije završene gimnazije
Etimologija
✧ vidi ispítati
