ìsplivati
ìsplivati (, iz čega) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. rad. ìsplivao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
isplivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | isplivam |
2. | isplivaš |
3. | ispliva |
množina | |
1. | isplivamo |
2. | isplivate |
3. | isplivaju |
futur | |
jednina | |
1. | isplivat ću |
2. | isplivat ćeš |
3. | isplivat će |
množina | |
1. | isplivat ćemo |
2. | isplivat ćete |
3. | isplivat će |
aorist | |
jednina | |
1. | isplivah |
2. | ispliva |
3. | ispliva |
množina | |
1. | isplivasmo |
2. | isplivaste |
3. | isplivaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | isplivao sam |
2. | isplivao si |
3. | isplivao je |
množina | |
1. | isplivali smo |
2. | isplivali ste |
3. | isplivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam isplivao |
2. | bio si isplivao |
3. | bio je isplivao |
množina | |
1. | bili smo isplivali |
2. | bili ste isplivali |
3. | bili su isplivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | isplivaj |
množina | |
1. | isplivajmo |
2. | isplivajte |
glagolski prilog prošli | |
isplivavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
isplivao, isplivala, isplivalo | |
isplivali, isplivale, isplivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
isplivan, isplivana, isplivano | |
isplivani, isplivane, isplivana |
1. | a. pojaviti se na površini vode, mora ili tekućine b. plivanjem izići na obalu ili na širu površinu |
2. | pren. izaći iz teška položaja, izvući se iz neprilike; osloboditi se (dugova, nevolja, neprilika itd.) |