iskváriti
iskváriti (se) svrš. 〈prez. ìskvārīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìskvāren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| iskvariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | iskvarim |
| 2. | iskvariš |
| 3. | iskvari |
| množina | |
| 1. | iskvarimo |
| 2. | iskvarite |
| 3. | iskvare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | iskvarit ću |
| 2. | iskvarit ćeš |
| 3. | iskvarit će |
| množina | |
| 1. | iskvarit ćemo |
| 2. | iskvarit ćete |
| 3. | iskvarit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | iskvarih |
| 2. | iskvari |
| 3. | iskvari |
| množina | |
| 1. | iskvarismo |
| 2. | iskvariste |
| 3. | iskvariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | iskvario sam |
| 2. | iskvario si |
| 3. | iskvario je |
| množina | |
| 1. | iskvarili smo |
| 2. | iskvarili ste |
| 3. | iskvarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam iskvario |
| 2. | bio si iskvario |
| 3. | bio je iskvario |
| množina | |
| 1. | bili smo iskvarili |
| 2. | bili ste iskvarili |
| 3. | bili su iskvarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | iskvari |
| množina | |
| 1. | iskvarimo |
| 2. | iskvarite |
| glagolski prilog prošli | |
| iskvarivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| iskvario, iskvarila, iskvarilo | |
| iskvarili, iskvarile, iskvarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| iskvaren, iskvarena, iskvareno | |
| iskvareni, iskvarene, iskvarena | |
Definicija
| 1. | (koga) pokvariti sve redom (o osobama); razvratiti |
| 2. | (se) izgubiti dobre odlike, ne biti više dobar kao prije [ljudi su se iskvarili]; pokvariti se |
Etimologija
✧ is- + v. kvariti
