ìspariti
ìspariti (, se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìsparen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | isparim |
| 2. | ispariš |
| 3. | ispari |
| množina | |
| 1. | isparimo |
| 2. | isparite |
| 3. | ispare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isparit ću |
| 2. | isparit ćeš |
| 3. | isparit će |
| množina | |
| 1. | isparit ćemo |
| 2. | isparit ćete |
| 3. | isparit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isparih |
| 2. | ispari |
| 3. | ispari |
| množina | |
| 1. | isparismo |
| 2. | ispariste |
| 3. | ispariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispario sam |
| 2. | ispario si |
| 3. | ispario je |
| množina | |
| 1. | isparili smo |
| 2. | isparili ste |
| 3. | isparili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispario |
| 2. | bio si ispario |
| 3. | bio je ispario |
| množina | |
| 1. | bili smo isparili |
| 2. | bili ste isparili |
| 3. | bili su isparili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispari |
| množina | |
| 1. | isparimo |
| 2. | isparite |
| glagolski prilog prošli | |
| isparivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispario, isparila, isparilo | |
| isparili, isparile, isparila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isparen, isparena, ispareno | |
| ispareni, isparene, isparena | |
Definicija
| 1. | pretvoriti se u paru, prijeći u plinovito stanje |
| 2. | stajanjem izgubiti miris; izvjetriti |
| 3. | žarg. neprimjetno se izgubiti, izvući se iz društva i sl., krišom nestati |
