ispáliti
ispáliti (što) svrš. 〈prez. ìspālīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìspāljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ispaliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispalim |
| 2. | ispališ |
| 3. | ispali |
| množina | |
| 1. | ispalimo |
| 2. | ispalite |
| 3. | ispale |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ispalit ću |
| 2. | ispalit ćeš |
| 3. | ispalit će |
| množina | |
| 1. | ispalit ćemo |
| 2. | ispalit ćete |
| 3. | ispalit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ispalih |
| 2. | ispali |
| 3. | ispali |
| množina | |
| 1. | ispalismo |
| 2. | ispaliste |
| 3. | ispališe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ispalio sam |
| 2. | ispalio si |
| 3. | ispalio je |
| množina | |
| 1. | ispalili smo |
| 2. | ispalili ste |
| 3. | ispalili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ispalio |
| 2. | bio si ispalio |
| 3. | bio je ispalio |
| množina | |
| 1. | bili smo ispalili |
| 2. | bili ste ispalili |
| 3. | bili su ispalili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispali |
| množina | |
| 1. | ispalimo |
| 2. | ispalite |
| glagolski prilog prošli | |
| ispalivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ispalio, ispalila, ispalilo | |
| ispalili, ispalile, ispalila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ispaljen, ispaljena, ispaljeno | |
| ispaljeni, ispaljene, ispaljena | |
Definicija
| 1. | izbaciti zrno ili sačmu iz vatrenog oružja |
| 2. | izvesti što paljenjem (znak pri žigosanju stoke i sl.) |
| 3. | a. raskužiti plamenom b. dezinficirati što sredstvom (lapisom) |
| 4. | pren. razg. izreći što oštro ili neočekivano, reći bez ustručavanja, reći otvoreno bez pardona, izbaciti [ispalio sam mu u lice sve što mislim] |
Etimologija
✧ is- + v. paliti
