ìzmjestiti
ìzmjestiti (što) svrš. 〈prez. ìzmjestīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzmješten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izmjestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izmjestim |
| 2. | izmjestiš |
| 3. | izmjesti |
| množina | |
| 1. | izmjestimo |
| 2. | izmjestite |
| 3. | izmjeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izmjestit ću |
| 2. | izmjestit ćeš |
| 3. | izmjestit će |
| množina | |
| 1. | izmjestit ćemo |
| 2. | izmjestit ćete |
| 3. | izmjestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izmjestih |
| 2. | izmjesti |
| 3. | izmjesti |
| množina | |
| 1. | izmjestismo |
| 2. | izmjestiste |
| 3. | izmjestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izmjestio sam |
| 2. | izmjestio si |
| 3. | izmjestio je |
| množina | |
| 1. | izmjestili smo |
| 2. | izmjestili ste |
| 3. | izmjestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izmjestio |
| 2. | bio si izmjestio |
| 3. | bio je izmjestio |
| množina | |
| 1. | bili smo izmjestili |
| 2. | bili ste izmjestili |
| 3. | bili su izmjestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izmjesti |
| množina | |
| 1. | izmjestimo |
| 2. | izmjestite |
| glagolski prilog prošli | |
| izmjestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izmjestio, izmjestila, izmjestilo | |
| izmjestili, izmjestile, izmjestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izmješten, izmještena, izmješteno | |
| izmješteni, izmještene, izmještena | |
Definicija
prenijeti iz prirodnog, trajnog, stanja ili mjesta na drugo; dislocirati
Etimologija
✧ iz- + v. mjesto (I)
