izmijéniti
izmijéniti svrš. 〈prez. ìzmijēnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìzmijēnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izmijeniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izmijenim |
2. | izmijeniš |
3. | izmijeni |
množina | |
1. | izmijenimo |
2. | izmijenite |
3. | izmijene |
futur | |
jednina | |
1. | izmijenit ću |
2. | izmijenit ćeš |
3. | izmijenit će |
množina | |
1. | izmijenit ćemo |
2. | izmijenit ćete |
3. | izmijenit će |
aorist | |
jednina | |
1. | izmijenih |
2. | izmijeni |
3. | izmijeni |
množina | |
1. | izmijenismo |
2. | izmijeniste |
3. | izmijeniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izmijenio sam |
2. | izmijenio si |
3. | izmijenio je |
množina | |
1. | izmijenili smo |
2. | izmijenili ste |
3. | izmijenili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izmijenio |
2. | bio si izmijenio |
3. | bio je izmijenio |
množina | |
1. | bili smo izmijenili |
2. | bili ste izmijenili |
3. | bili su izmijenili |
imperativ | |
jednina | |
2. | izmijeni |
množina | |
1. | izmijenimo |
2. | izmijenite |
glagolski prilog prošli | |
izmijenivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izmijenio, izmijenila, izmijenilo | |
izmijenili, izmijenile, izmijenila | |
glagolski pridjev pasivni | |
izmijenjen, izmijenjena, izmijenjeno | |
izmijenjeni, izmijenjene, izmijenjena |
1. | (što) a. učiniti drugačijim, učiniti da bude djelomično nešto drugo; preinačiti b. ukloniti jedno i staviti drugo (dio stroja) c. v. razmijeniti |
2. | (se) a. postati drugačiji; promijeniti se b. doći na mjesto drugoga (u obavljanju čega i sl.) |