istrijébiti
istrijébiti (koga, što) svrš. 〈prez. ìstrijēbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ìstrijēbljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| istrijebiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | istrijebim |
| 2. | istrijebiš |
| 3. | istrijebi |
| množina | |
| 1. | istrijebimo |
| 2. | istrijebite |
| 3. | istrijebe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | istrijebit ću |
| 2. | istrijebit ćeš |
| 3. | istrijebit će |
| množina | |
| 1. | istrijebit ćemo |
| 2. | istrijebit ćete |
| 3. | istrijebit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | istrijebih |
| 2. | istrijebi |
| 3. | istrijebi |
| množina | |
| 1. | istrijebismo |
| 2. | istrijebiste |
| 3. | istrijebiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | istrijebio sam |
| 2. | istrijebio si |
| 3. | istrijebio je |
| množina | |
| 1. | istrijebili smo |
| 2. | istrijebili ste |
| 3. | istrijebili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam istrijebio |
| 2. | bio si istrijebio |
| 3. | bio je istrijebio |
| množina | |
| 1. | bili smo istrijebili |
| 2. | bili ste istrijebili |
| 3. | bili su istrijebili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | istrijebi |
| množina | |
| 1. | istrijebimo |
| 2. | istrijebite |
| glagolski prilog prošli | |
| istrijebivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| istrijebio, istrijebila, istrijebilo | |
| istrijebili, istrijebile, istrijebila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| istrijebljen, istrijebljena, istrijebljeno | |
| istrijebljeni, istrijebljene, istrijebljena | |
Definicija
| 1. | trijebeći uništiti [istrijebiti od nametnika] |
| 2. | uništiti, iskorijeniti (o ljudima, narodima) |
Etimologija
✧ is- + v. trijebiti
