istúpiti1
istúpiti1 svrš. 〈prez. ìstūpīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. istúpio〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| istupiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | istupim |
| 2. | istupiš |
| 3. | istupi |
| množina | |
| 1. | istupimo |
| 2. | istupite |
| 3. | istupe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | istupit ću |
| 2. | istupit ćeš |
| 3. | istupit će |
| množina | |
| 1. | istupit ćemo |
| 2. | istupit ćete |
| 3. | istupit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | istupih |
| 2. | istupi |
| 3. | istupi |
| množina | |
| 1. | istupismo |
| 2. | istupiste |
| 3. | istupiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | istupio sam |
| 2. | istupio si |
| 3. | istupio je |
| množina | |
| 1. | istupili smo |
| 2. | istupili ste |
| 3. | istupili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam istupio |
| 2. | bio si istupio |
| 3. | bio je istupio |
| množina | |
| 1. | bili smo istupili |
| 2. | bili ste istupili |
| 3. | bili su istupili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | istupi |
| množina | |
| 1. | istupimo |
| 2. | istupite |
| glagolski prilog prošli | |
| istupivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| istupio, istupila, istupilo | |
| istupili, istupile, istupila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| istupljen, istupljena, istupljeno | |
| istupljeni, istupljene, istupljena | |
Definicija
| 1. | () a. izaći jedan korak iz reda (o vojnicima itd.) b. govoriti, izjaviti što u čije ime |
| 2. | (iz čega) izaći iz neke organizacije, iščlaniti se, prestati biti član [istupiti iz stranke] |
Etimologija
✧ vidi istúpati
