istégnuti
istégnuti svrš. 〈prez. ìstēgnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. ìstēgnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| istegnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | istegnem |
| 2. | istegneš |
| 3. | istegne |
| množina | |
| 1. | istegnemo |
| 2. | istegnete |
| 3. | istegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | istegnut ću |
| 2. | istegnut ćeš |
| 3. | istegnut će |
| množina | |
| 1. | istegnut ćemo |
| 2. | istegnut ćete |
| 3. | istegnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | istegnuh / istegoh |
| 2. | istegnu / isteže |
| 3. | istegnu / isteže |
| množina | |
| 1. | istegnusmo / istegosmo |
| 2. | istegnuste / istegoste |
| 3. | istegnuše / istegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | istegnuo sam |
| 2. | istegnuo si |
| 3. | istegnuo je |
| množina | |
| 1. | istegnuli smo |
| 2. | istegnuli ste |
| 3. | istegnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam istegnuo |
| 2. | bio si istegnuo |
| 3. | bio je istegnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo istegnuli |
| 2. | bili ste istegnuli |
| 3. | bili su istegnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | istegni |
| množina | |
| 1. | istegnimo |
| 2. | istegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| istegnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| istegnuo, istegnula, istegnulo | |
| istegnuli, istegnule, istegnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| istegnut, istegnuta, istegnuto | |
| istegnuti, istegnute, istegnuta | |
Definicija
potezanjem izvući
Etimologija
✧ is- + prasl. *tęgnǫti, v. téžak
