iščekívati
iščekívati (koga) nesvrš. 〈prez. iščèkujēm, pril. sad. iščèkujūći, prid. trp. iščèkīvān, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
iščekivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | iščekujem |
2. | iščekuješ |
3. | iščekuje |
množina | |
1. | iščekujemo |
2. | iščekujete |
3. | iščekuju |
futur | |
jednina | |
1. | iščekivat ću |
2. | iščekivat ćeš |
3. | iščekivat će |
množina | |
1. | iščekivat ćemo |
2. | iščekivat ćete |
3. | iščekivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | iščekivah |
2. | iščekivaše |
3. | iščekivaše |
množina | |
1. | iščekivasmo |
2. | iščekivaste |
3. | iščekivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | iščekivao sam |
2. | iščekivao si |
3. | iščekivao je |
množina | |
1. | iščekivali smo |
2. | iščekivali ste |
3. | iščekivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam iščekivao |
2. | bio si iščekivao |
3. | bio je iščekivao |
množina | |
1. | bili smo iščekivali |
2. | bili ste iščekivali |
3. | bili su iščekivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | iščekuj |
množina | |
1. | iščekujmo |
2. | iščekujte |
glagolski prilog sadašnji | |
iščekujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
iščekivao, iščekivala, iščekivalo | |
iščekivali, iščekivale, iščekivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
iščekivan, iščekivana, iščekivano | |
iščekivani, iščekivane, iščekivana |