ìsūti
ìsūti (što, iz čega) svrš. 〈prez. ȉspēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. ȉsuo, prid. trp. ȉsūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| isuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ispem |
| 2. | ispeš |
| 3. | ispe |
| množina | |
| 1. | ispemo |
| 2. | ispete |
| 3. | ispu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | isut ću |
| 2. | isut ćeš |
| 3. | isut će |
| množina | |
| 1. | isut ćemo |
| 2. | isut ćete |
| 3. | isut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | isuh |
| 2. | isu |
| 3. | isu |
| množina | |
| 1. | isusmo |
| 2. | isuste |
| 3. | isuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | isuo sam |
| 2. | isuo si |
| 3. | isuo je |
| množina | |
| 1. | isuli smo |
| 2. | isuli ste |
| 3. | isuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam isuo |
| 2. | bio si isuo |
| 3. | bio je isuo |
| množina | |
| 1. | bili smo isuli |
| 2. | bili ste isuli |
| 3. | bili su isuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ispi |
| množina | |
| 1. | ispimo |
| 2. | ispite |
| glagolski prilog prošli | |
| isuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| isuo, isula, isulo | |
| isuli, isule, isula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| isut, isuta, isuto | |
| isuti, isute, isuta | |
Definicija
učiniti da naginjanjem izađe iz posude ono što se sipa, što je sipko, opr. usuti
Etimologija
✧ * iz- + *suti ← *supti ≃ v. sipati
