itekàko
itekàko pril.
1. | veoma, vrlo |
2. | () u dijaloškoj situaciji potvrđuje riječi sugovornika i naglašava da se nešto ostvaruje ili ima svojstva u najvećoj mjeri [A: To je težak posao B: itekako] |
3. | (uz drugu riječ, ob. nominativ ili glagol) u dijaloškoj situaciji ili u monološkom izlaganju naglašava svojstvo u najvećoj mjeri [to je itekako težak posao; on se itekako namučio]; još koliko |