ius
ius (izg. jẉs) m
Definicija
pravn.
| 1. | izvorno, u rimskom pravu propisi vlasti |
| 2. | pravo, pravna znanost |
Sintagma
∆ ius civile (izg. ius civíle) građansko pravo; rimsko građansko pravo;
ius civitatis (izg. ius civitátis) državno pravo;
ius cogens (izg. ius kȏgens) prisilno, prinudno pravo (npr. ustavno pravo, bračno pravo, kazneno pravo), opr. ius dispositivum;
ius controversum (izg. ius kontrovèrsum) sporno pravo, pravo čiji temelj ili sadržaj nije pouzdano utvrđen;
ius criminale (izg. ius kriminále) kazneno pravo;
ius dispositivum (izg. ius dispozitívum) pravo podložno dogovoru, usp. dispozitivno pravo, v. dispozitivan Δ, opr. ius cogens;
ius feudale (izg. ius feudále) feudalno pravo;
ius gentium (izg. ius gȅncium) pravo koje se u antičkom Rimu primjenjivalo na stanovnike rimske države koji nisu bili punopravni rimski građani;
ius gladii (izg. ius glȁdii) pov. u antici i srednjem vijeku pravo plemstva i gradova da sude o životu i smrti svojih podanika;
ius hereditarium (izg. ius hereditárium) nasljedno pravo;
ius immunitatis (izg. ius imunitátis) pravo na nepovredivost, određene povlastice i izuzeća; imunitet;
ius militare (izg. ius militáre) vojno pravo;
ius non scriptum (izg. ius nȏn skrȋptum) nepisano, običajno pravo;
ius primae (noctis) (izg. ius prȋme nȍktis) pov. pravo prve bračne noći (navodno pravo feudalca u srednjem vijeku da provede prvu noć s mladenkom kmeta);
ius primogeniturae (izg. ius primogenitúre) pravo prvorodstva (tj. prvorođenoga, najstarijeg sina);
ius publicum (izg. ius pẉblikum) javno pravo;
ius Romanum (izg. ius románum) rimsko pravo;
ius sanguinis (izg. ius sȁngvinis) pravo krvi (načelo po kojem se državljanstvo neke osobe određuje prema državljanstvu roditelja), opr. ius soli;
ius soli (izg. ius sȍli) pravo tla (zemlje), način stjecanja državljanstva rođenjem na teritoriju neke zemlje, opr. ius sanguinis;
ius successionis (izg. ius sukcesiónis) pravo na nasljedstvo;
ius vitae necisque (izg. ius vȋte necìskve) pravo na odlučivanje o životu i smrti podanika (vrhovna vladarska vlast)
ius civitatis (izg. ius civitátis) državno pravo;
ius cogens (izg. ius kȏgens) prisilno, prinudno pravo (npr. ustavno pravo, bračno pravo, kazneno pravo), opr. ius dispositivum;
ius controversum (izg. ius kontrovèrsum) sporno pravo, pravo čiji temelj ili sadržaj nije pouzdano utvrđen;
ius criminale (izg. ius kriminále) kazneno pravo;
ius dispositivum (izg. ius dispozitívum) pravo podložno dogovoru, usp. dispozitivno pravo, v. dispozitivan Δ, opr. ius cogens;
ius feudale (izg. ius feudále) feudalno pravo;
ius gentium (izg. ius gȅncium) pravo koje se u antičkom Rimu primjenjivalo na stanovnike rimske države koji nisu bili punopravni rimski građani;
ius gladii (izg. ius glȁdii) pov. u antici i srednjem vijeku pravo plemstva i gradova da sude o životu i smrti svojih podanika;
ius hereditarium (izg. ius hereditárium) nasljedno pravo;
ius immunitatis (izg. ius imunitátis) pravo na nepovredivost, određene povlastice i izuzeća; imunitet;
ius militare (izg. ius militáre) vojno pravo;
ius non scriptum (izg. ius nȏn skrȋptum) nepisano, običajno pravo;
ius primae (noctis) (izg. ius prȋme nȍktis) pov. pravo prve bračne noći (navodno pravo feudalca u srednjem vijeku da provede prvu noć s mladenkom kmeta);
ius primogeniturae (izg. ius primogenitúre) pravo prvorodstva (tj. prvorođenoga, najstarijeg sina);
ius publicum (izg. ius pẉblikum) javno pravo;
ius Romanum (izg. ius románum) rimsko pravo;
ius sanguinis (izg. ius sȁngvinis) pravo krvi (načelo po kojem se državljanstvo neke osobe određuje prema državljanstvu roditelja), opr. ius soli;
ius soli (izg. ius sȍli) pravo tla (zemlje), način stjecanja državljanstva rođenjem na teritoriju neke zemlje, opr. ius sanguinis;
ius successionis (izg. ius sukcesiónis) pravo na nasljedstvo;
ius vitae necisque (izg. ius vȋte necìskve) pravo na odlučivanje o životu i smrti podanika (vrhovna vladarska vlast)
Etimologija
✧ lat. ius
