Hrvatski jezični portal

jȁma

jȁma ž 〈G mn jȃmā〉

Izvedeni oblici
jednina
N jama
G jame
D jami
A jamu
V jamo
L jami
I jamom
množina
N jame
G jama
D jamama
A jame
V jame
L jamama
I jamama
Definicija
1. veće udubljenje strmih strana u zemlji
2. geol. duboka šupljina u kraškom tlu
3. rud. okno u rudniku
Frazeologija
kopati jamu (kome ili pod kim) pripremati kome propast (posl. tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada);
(to je) jama bez dna ono što traži uvijek velike izdatke (npr. za održavanje), vreća bez dna, usp.
Onomastika
pr. (uglavnom etnici ili prema zanimanju): Jȁmār, Jamárović, Jȃmčić, Jȁmičić (Gospić), Jámić (Kostajnica), Jȁmnić (Ivanec), Jȁmnīk (Varaždin), Jȁmnikār, Jȁmšek (Buje), Jamúljak (Slavonija)
top. (naselja): Jȁmarica (Kutina, 477 stan.), Jȃmno (Ivanec, 151 stan.);
mikrotop. (kao ime vrela, lokvi, manjih potoka, a osobito često kao ime pećina): Jȁma, Jàmača (Baranja), Jȁmina, Jȁmnica (Turopolje, Pisarovina), Jȁmnīk (potok kod Samobora), Jȃmno (lijevi pritok Krapine), Jamùrina (bara, Baranja), Bȁbina Jȁma, Cȓnā Jȁma, Jȁma vodàrica (Paklenica na Velebitu), Jȁmaričkā rijéka (lijevi pritok Pakre), Jȁmskī pòtok i sl.
Etimologija
prasl. i stsl. jama (rus. jáma, polj. jama) ≃ grč. ámē: lopata