izráčiti
izráčiti svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. izráčēn〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izračiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izračim |
| 2. | izračiš |
| 3. | izrači |
| množina | |
| 1. | izračimo |
| 2. | izračite |
| 3. | izrače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izračit ću |
| 2. | izračit ćeš |
| 3. | izračit će |
| množina | |
| 1. | izračit ćemo |
| 2. | izračit ćete |
| 3. | izračit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izračih |
| 2. | izrači |
| 3. | izrači |
| množina | |
| 1. | izračismo |
| 2. | izračiste |
| 3. | izračiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izračio sam |
| 2. | izračio si |
| 3. | izračio je |
| množina | |
| 1. | izračili smo |
| 2. | izračili ste |
| 3. | izračili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izračio |
| 2. | bio si izračio |
| 3. | bio je izračio |
| množina | |
| 1. | bili smo izračili |
| 2. | bili ste izračili |
| 3. | bili su izračili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izrači |
| množina | |
| 1. | izračimo |
| 2. | izračite |
| glagolski prilog prošli | |
| izračivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izračio, izračila, izračilo | |
| izračili, izračile, izračila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izračen, izračena, izračeno | |
| izračeni, izračene, izračena | |
