izráditi
izráditi (se) svrš. 〈prez. ìzrādīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ìzrāđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izraditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izradim |
| 2. | izradiš |
| 3. | izradi |
| množina | |
| 1. | izradimo |
| 2. | izradite |
| 3. | izrade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izradit ću |
| 2. | izradit ćeš |
| 3. | izradit će |
| množina | |
| 1. | izradit ćemo |
| 2. | izradit ćete |
| 3. | izradit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izradih |
| 2. | izradi |
| 3. | izradi |
| množina | |
| 1. | izradismo |
| 2. | izradiste |
| 3. | izradiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izradio sam |
| 2. | izradio si |
| 3. | izradio je |
| množina | |
| 1. | izradili smo |
| 2. | izradili ste |
| 3. | izradili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izradio |
| 2. | bio si izradio |
| 3. | bio je izradio |
| množina | |
| 1. | bili smo izradili |
| 2. | bili ste izradili |
| 3. | bili su izradili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izradi |
| množina | |
| 1. | izradimo |
| 2. | izradite |
| glagolski prilog prošli | |
| izradivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izradio, izradila, izradilo | |
| izradili, izradile, izradila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izrađen, izrađena, izrađeno | |
| izrađeni, izrađene, izrađena | |
Definicija
| 1. | (što) napraviti, oblikovati radom ruku ili alatom; ostvariti |
| 2. | (koga) žarg. prevariti (koga), podvaliti (komu) |
| 3. | (se) fizički se istrošiti dugim i teškim radom |
