Hrvatski jezični portal

izòstaviti

izòstaviti (koga, što) svrš.prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. izòstavljen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
izostaviti
 
prezent
jednina
1. izostavim
2. izostaviš
3. izostavi
množina
1. izostavimo
2. izostavite
3. izostave
 
futur
jednina
1. izostavit ću
2. izostavit ćeš
3. izostavit će
množina
1. izostavit ćemo
2. izostavit ćete
3. izostavit će
 
aorist
jednina
1. izostavih
2. izostavi
3. izostavi
množina
1. izostavismo
2. izostaviste
3. izostaviše
 
perfekt
jednina
1. izostavio sam
2. izostavio si
3. izostavio je
množina
1. izostavili smo
2. izostavili ste
3. izostavili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam izostavio
2. bio si izostavio
3. bio je izostavio
množina
1. bili smo izostavili
2. bili ste izostavili
3. bili su izostavili
 
imperativ
jednina
2. izostavi
množina
1. izostavimo
2. izostavite
 
glagolski prilog prošli
izostavivši
 
glagolski pridjev aktivni
izostavio, izostavila, izostavilo
izostavili, izostavile, izostavila
 
glagolski pridjev pasivni
izostavljen, izostavljena, izostavljeno
izostavljeni, izostavljene, izostavljena
Definicija
1. ne ubaciti ili ne uključiti, ostaviti izvan čega [izostaviti važne stvari]; ispustiti
2. ostaviti neučinjeno
3. zaobići koga (o osobama) [njega uvijek izostave]
Etimologija
✧ iz- + v. ostaviti