izomorfìzam
izomorfìzam m 〈G -zma, N mn -zmi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | izomorfizam |
| G | izomorfizma |
| D | izomorfizmu |
| A | izomorfizam |
| V | izomorfizme |
| L | izomorfizmu |
| I | izomorfizmom |
| množina | |
| N | izomorfizmi |
| G | izomorfizama |
| D | izomorfizmima |
| A | izomorfizme |
| V | izomorfizmi |
| L | izomorfizmima |
| I | izomorfizmima |
Definicija
| 1. | mat. bijekcija između dviju istovrsnih matematičkih struktura (npr. algebarskih) koja čuva osnovne relacije i operacije |
| 2. | psih. pretpostavka da između percepcije nekog podražaja i uzbuđenja u korteksu postoji precizna korespondencija |
| 3. | lingv. podudarnost dviju struktura unutar jezika, ili između jezika i kulture |
Etimologija
✧ vidi izomòrfān
