izokrénuti
izokrénuti (se) svrš. 〈prez. izòkrēnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), imp. izokréni (se), prid. trp. izòkrēnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izokrenuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izokrknem |
2. | izokrkneš |
3. | izokrkne |
množina | |
1. | izokrknemo |
2. | izokrknete |
3. | izokrknu |
futur | |
jednina | |
1. | izokrknut ću |
2. | izokrknut ćeš |
3. | izokrknut će |
množina | |
1. | izokrknut ćemo |
2. | izokrknut ćete |
3. | izokrknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | izokrknuh / izokrkoh |
2. | izokrknu / izokrče |
3. | izokrknu / izokrče |
množina | |
1. | izokrknusmo / izokrkosmo |
2. | izokrknuste / izokrkoste |
3. | izokrknuše / izokrkoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izokrknuo sam |
2. | izokrknuo si |
3. | izokrknuo je |
množina | |
1. | izokrknuli smo |
2. | izokrknuli ste |
3. | izokrknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izokrknuo |
2. | bio si izokrknuo |
3. | bio je izokrknuo |
množina | |
1. | bili smo izokrknuli |
2. | bili ste izokrknuli |
3. | bili su izokrknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | izokrkni |
množina | |
1. | izokrknimo |
2. | izokrknite |
glagolski prilog prošli | |
izokrknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izokrknuo, izokrknula, izokrknulo | |
izokrknuli, izokrknule, izokrknula | |
glagolski pridjev pasivni | |
izokrknut, izokrknuta, izokrknuto | |
izokrknuti, izokrknute, izokrknuta |
1. | razg. okrenuti u oprečnom smislu (ono što je bilo dolje da bude gore); iskrenuti, izvrnuti |
2. | (se) pren. potpuno se promijeniti na lošije; izopačiti se |