izvaljívati
izvaljívati (što, se) nesvrš. 〈prez. izvàljujēm, pril. sad. izvàljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvaljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvaljujem |
| 2. | izvaljuješ |
| 3. | izvaljuje |
| množina | |
| 1. | izvaljujemo |
| 2. | izvaljujete |
| 3. | izvaljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvaljivat ću |
| 2. | izvaljivat ćeš |
| 3. | izvaljivat će |
| množina | |
| 1. | izvaljivat ćemo |
| 2. | izvaljivat ćete |
| 3. | izvaljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvaljivah |
| 2. | izvaljivaše |
| 3. | izvaljivaše |
| množina | |
| 1. | izvaljivasmo |
| 2. | izvaljivaste |
| 3. | izvaljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvaljivao sam |
| 2. | izvaljivao si |
| 3. | izvaljivao je |
| množina | |
| 1. | izvaljivali smo |
| 2. | izvaljivali ste |
| 3. | izvaljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvaljivao |
| 2. | bio si izvaljivao |
| 3. | bio je izvaljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo izvaljivali |
| 2. | bili ste izvaljivali |
| 3. | bili su izvaljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvaljuj |
| množina | |
| 1. | izvaljujmo |
| 2. | izvaljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| izvaljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvaljivao, izvaljivala, izvaljivalo | |
| izvaljivali, izvaljivale, izvaljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvaljivan, izvaljivana, izvaljivano | |
| izvaljivani, izvaljivane, izvaljivana | |
Etimologija
✧ vidi izváliti
