izubíjati
izubíjati svrš. 〈prez. izùbījām, pril. pr. -āvši, prid. trp. izùbījān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izubijati | |
prezent | |
jednina | |
1. | izubijam |
2. | izubijaš |
3. | izubija |
množina | |
1. | izubijamo |
2. | izubijate |
3. | izubijaju |
futur | |
jednina | |
1. | izubijat ću |
2. | izubijat ćeš |
3. | izubijat će |
množina | |
1. | izubijat ćemo |
2. | izubijat ćete |
3. | izubijat će |
aorist | |
jednina | |
1. | izubijah |
2. | izubija |
3. | izubija |
množina | |
1. | izubijasmo |
2. | izubijaste |
3. | izubijaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | izubijao sam |
2. | izubijao si |
3. | izubijao je |
množina | |
1. | izubijali smo |
2. | izubijali ste |
3. | izubijali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izubijao |
2. | bio si izubijao |
3. | bio je izubijao |
množina | |
1. | bili smo izubijali |
2. | bili ste izubijali |
3. | bili su izubijali |
imperativ | |
jednina | |
2. | izubijaj |
množina | |
1. | izubijajmo |
2. | izubijajte |
glagolski prilog prošli | |
izubijavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
izubijao, izubijala, izubijalo | |
izubijali, izubijale, izubijala | |
glagolski pridjev pasivni | |
izubijan, izubijana, izubijano | |
izubijani, izubijane, izubijana |
1. | (koga) pretući, izudarati |
2. | (se) ozlijediti se, natući se, udariti se na mnogo mjesta |