apercipírati
apercipírati dv. 〈prez. apercìpīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| apercipirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | apercipiram |
| 2. | apercipiraš |
| 3. | apercipira |
| množina | |
| 1. | apercipiramo |
| 2. | apercipirate |
| 3. | apercipiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | apercipirat ću |
| 2. | apercipirat ćeš |
| 3. | apercipirat će |
| množina | |
| 1. | apercipirat ćemo |
| 2. | apercipirat ćete |
| 3. | apercipirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | apercipirah |
| 2. | apercipiraše |
| 3. | apercipiraše |
| množina | |
| 1. | apercipirasmo |
| 2. | apercipiraste |
| 3. | apercipirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | apercipirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | apercipirao sam |
| 2. | apercipirao si |
| 3. | apercipirao je |
| množina | |
| 1. | apercipirali smo |
| 2. | apercipirali ste |
| 3. | apercipirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam apercipirao |
| 2. | bio si apercipirao |
| 3. | bio je apercipirao |
| množina | |
| 1. | bili smo apercipirali |
| 2. | bili ste apercipirali |
| 3. | bili su apercipirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | apercipiraj |
| množina | |
| 1. | apercipirajmo |
| 2. | apercipirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| apercipirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| apercipiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| apercipirao, apercipirala, apercipiralo | |
| apercipirali, apercipirale, apercipirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| apercipiran, apercipirana, apercipirano | |
| apercipirani, apercipirane, apercipirana | |
Definicija
svjesno opaziti/opažati; zamijetiti/zamjećivati
Etimologija
✧ vidi apercèpcija
