ìzvūći
ìzvūći (se) svrš. 〈prez. izvúčem (se), pril. pr. -ukāvši (se), imp. izvúci (se), prid. rad. ìzvūkao/ìzvūkla (se) ž, prid. trp. izvùčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| izvući | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | izvučem |
| 2. | izvučeš |
| 3. | izvuče |
| množina | |
| 1. | izvučemo |
| 2. | izvučete |
| 3. | izvuku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | izvući ću |
| 2. | izvući ćeš |
| 3. | izvući će |
| množina | |
| 1. | izvući ćemo |
| 2. | izvući ćete |
| 3. | izvući će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | izvukoh |
| 2. | izvuče |
| 3. | izvuče |
| množina | |
| 1. | izvukosmo |
| 2. | izvukoste |
| 3. | izvukoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | izvukao sam |
| 2. | izvukao si |
| 3. | izvukao je |
| množina | |
| 1. | izvukli smo |
| 2. | izvukli ste |
| 3. | izvukli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam izvukao |
| 2. | bio si izvukao |
| 3. | bio je izvukao |
| množina | |
| 1. | bili smo izvukli |
| 2. | bili ste izvukli |
| 3. | bili su izvukli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | izvuci |
| množina | |
| 1. | izvucimo |
| 2. | izvucite |
| glagolski prilog prošli | |
| izvukavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| izvukao, izvukla, izvuklo | |
| izvukli, izvukle, izvukla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| izvučen, izvučena, izvučeno | |
| izvučeni, izvučene, izvučena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. izvaditi vukući ili izvlačeći iz čega ili otkuda b. pren. (što iz koga) navesti koga da što dade ili kaže |
| 2. | (se) a. izaći vukući se b. izaći pažljivo, oprezno ili s mukom c. pren. izbjeći opasnost, spasiti se od neprilike [izvući (se) iz škripca]; ukloniti se |
Etimologija
✧ iz- + v. vući
