izvláčiti
izvláčiti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ìzvlāčīm, pril. sad. -ačēći, gl. im. -čēnje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
izvlačiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | izvlačim |
2. | izvlačiš |
3. | izvlači |
množina | |
1. | izvlačimo |
2. | izvlačite |
3. | izvlače |
futur | |
jednina | |
1. | izvlačit ću |
2. | izvlačit ćeš |
3. | izvlačit će |
množina | |
1. | izvlačit ćemo |
2. | izvlačit ćete |
3. | izvlačit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | izvlačah |
2. | izvlačaše |
3. | izvlačaše |
množina | |
1. | izvlačasmo |
2. | izvlačaste |
3. | izvlačahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | izvlačio sam |
2. | izvlačio si |
3. | izvlačio je |
množina | |
1. | izvlačili smo |
2. | izvlačili ste |
3. | izvlačili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam izvlačio |
2. | bio si izvlačio |
3. | bio je izvlačio |
množina | |
1. | bili smo izvlačili |
2. | bili ste izvlačili |
3. | bili su izvlačili |
imperativ | |
jednina | |
2. | izvlači |
množina | |
1. | izvlačimo |
2. | izvlačite |
glagolski prilog sadašnji | |
izvlačeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
izvlačio, izvlačila, izvlačilo | |
izvlačili, izvlačile, izvlačila | |
glagolski pridjev pasivni | |
izvlačen, izvlačena, izvlačeno | |
izvlačeni, izvlačene, izvlačena |