jàhāč
jàhāč m 〈G jaháča〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | jahač |
| G | jahača |
| D | jahaču |
| A | jahača |
| V | jahaču |
| L | jahaču |
| I | jahačem |
| množina | |
| N | jahači |
| G | jahača |
| D | jahačima |
| A | jahače |
| V | jahači |
| L | jahačima |
| I | jahačima |
Definicija
| 1. | a. onaj koji jaše; jahalac, konjanik b. sport onaj koji jaše u okviru natjecanja u kojoj od disciplina konjičkog sporta |
| 2. | umj. u gotičkoj arhitekturi, tanak i šiljast ukrasni tornjić na krovu crkve |
Etimologija
✧ vidi jȁhati
