apretírati
apretírati (što) dv. 〈prez. aprètīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. aprètirān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
apretirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | apretiram |
2. | apretiraš |
3. | apretira |
množina | |
1. | apretiramo |
2. | apretirate |
3. | apretiraju |
futur | |
jednina | |
1. | apretirat ću |
2. | apretirat ćeš |
3. | apretirat će |
množina | |
1. | apretirat ćemo |
2. | apretirat ćete |
3. | apretirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | apretirah |
2. | apretiraše |
3. | apretiraše |
množina | |
1. | apretirasmo |
2. | apretiraste |
3. | apretirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | apretirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | apretirao sam |
2. | apretirao si |
3. | apretirao je |
množina | |
1. | apretirali smo |
2. | apretirali ste |
3. | apretirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam apretirao |
2. | bio si apretirao |
3. | bio je apretirao |
množina | |
1. | bili smo apretirali |
2. | bili ste apretirali |
3. | bili su apretirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | apretiraj |
množina | |
1. | apretirajmo |
2. | apretirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
apretirajući | |
glagolski prilog prošli | |
apretiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
apretirao, apretirala, apretiralo | |
apretirali, apretirale, apretirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
apretiran, apretirana, apretirano | |
apretirani, apretirane, apretirana |