∆
birani jezik ekspr. razgovor, govor kada se riječi biraju, kada se govori oratorskim, književnim ili diplomatskim jezikom;
dječji jezik jezik djece i mlađih adolescenata
1. u procesu usvajanja materinjeg jezika uglavnom do 5. ili 6. godine života, analogije izvedene iz gramatičkih oblika [
zovio, prid. rad.: zovem, prez.]
2. žargon uzrasta kad se maternji jezik već usvoji u obliku posebnih tvorbi [
slad (oled) + kać ← slatkać,
hip.;
rođ (endan) + kas ← roćkas,
hip. u zn. proslave rođendana];
drugi jezik razg. strani jezik koji se uči odmah nakon materinjeg i njime ob. vrlo dobro vlada;
ezopovski jezik alegorijski, zamaskirani jezik;
jezik tijela,
usp. govor tijela,
v. govor Δ;
književni jezik 1. razg. normirani jezik koji služi kao uzor i čije se norme uzimaju kao »pravilne« i općeobvezatne te koji se stavlja nasuprot dijalektima i razgovornom jeziku; standardni jezik
2. lingv. osebujni stil u jeziku kojim se koriste književnici u pisanom izražavanju, a čije su značajke bogatstvo izričaja, slikovitost i izražajna sredstva (za razliku od publicističkog, znanstvenog i dr. jezika);
kontaktni jezik miješani jezik koji nastaje sam po sebi kao rezultat potrebe internacionalnog sporazumijevanja na raznojezičnom teritoriju =
kreolski jezik;
lovački (nijemi) jezik način davanja signala ostavljanjem na razne načine složenih jelovih grančica;
materinji jezik jezik koji dijete najprije nauči govoriti [
(to je meni) materinski, materinji jezik svoj jezik (za razliku od stranog jezika)];
mrtvi jezik jezik koji više nikome nije materinski (npr. etrurski),
opr. živi jezik;
neverbalni (nijemi) jezik,
v. jezik (
5a);
obložen jezik med. bijeli jezik na kojem je skupljena tjena;
okretan jezik 1. vješt, lucidan stil (govora)
2. način govora osobe koja se dobro snalazi u komunikaciji, prepirkama, diskusijama;
prirodni jezik 1. naziv za svaki jezik kojim se govori i koji je nekome materinski (za razliku od esperanta i sličnih umjetno stvorenih jezika); jezik čija su pravila nastala spontano i evolucionistički,
opr. umjetni jezik 2. ukupnost vokabulara, gramatike, izraza i konstrukcije rečenice u ustima izvornoga govornika nekog jezika (za razliku od riječi itd. koje funkcioniraju kao termini unutar neke strukture ili djelatnosti);
programski jezik inform. skup simbola i sintaktičkih pravila za njihovu upotrebu koji služi za davanje instrukcija kompjuteru;
službeni jezik jezik koji je ustavom, zakonom ili međunarodnim propisom određen kao govorni ili pisani u određenoj državi, nekoj međunarodnoj instituciji i sl.;
strojni jezik inform. binarni jezik (niz 0 i 1), koji procesor učitava i izvodi;
stručni jezik jezični podsustav namijenjen jednoznačnom sporazumijevanju u određenoj struci koji sadrži nazivlje i druga jezična sredstva;
svjetski jezik jezik materinji velikom broju ljudi koji često služi kao sredstvo komunikacije između govornika drugih jezika (engleski, francuski, španjolski, ruski, njemački, talijanski, ob. još kineski i portugalski);
šatrovački jezik,
v. šatrovački Δ;
umjetni jezik mat. inform. konačan ili beskonačan skup uopćenih matematičkih znakova kojima se modelira sintaksa programskih jezika, jezik izgrađen prema pravilima nekog logičkog sustava;
univerzalni jezik jezik (geste i sl.) koje svi ili mnogi razumiju (kompjuterski termini na engleskom, znak V za pobjedu i sl.);
višenamjenski jezik inform. programski jezik opće namjene;
zao jezik (zli jezici) meton. osoba (osobe) koja se bavi ogovaranjem, onaj koji olajava, onaj koji kleveće, koji u zloj namjeri priča neistine o trećoj osobi (o onome tko nije prisutan), klevetnik ili klevetnici;
živi jezik 1. jezik kojem se i danas ljudi služe,
opr. mrtvi jezik 2. jezik kojim se služe ljudi u svakodnevnoj komunikaciji,
opr. učeni jezik, književni jezik, pisani jezik