Jerèmija
Jerèmija m
1. | v. ♦ |
2. | pov. bibl. jedan od četiriju velikih starozavjetnih proroka (o.628—583. pr. Kr.), pripisuje mu se Jeremijina knjiga u Starom zavjetu; prorok koji je prije prvoga pada Jeruzalema upozoravao na grijehe u vlastitom narodu zbog kojih mu prijeti propast; poslije razaranja Jeruzalema i odvođenja mnogih u ropstvo (586), oplakuje zlu sudbinu grada, zemlje i naroda |
3. | (jeremija) pren. onaj koji se stalno žali, onaj koji stalno kuka |