Hrvatski jezični portal

1.

pov. sveti grad triju glavnih monoteističkih religija; utemeljio ga kralj David (o.1000. pr. Kr.) oko brda Morija na kojem se Bog javljao Abrahamu i s njime potvrdio savez (Stari zavjet); na tome je mjestu Salamon sagradio hram čije sačuvane temelje Židovi poštuju kao najveću svetinju (zapadni zid, »zid plača«); tu se objavio, propovijedao, bio razapet i uskrsnuo Isus i utemeljena je kršćanska vjera; tu je Alah preko anđela Ðibrila (Gabriela) objavio Muhamedu Kur̕an i otud je Muhamed uzašao na nebo; u srednjem vijeku kartografi ga ucrtavaju kao središte svijeta (»pupak svijeta«)

2.

danas glavni grad države Izrael (oko 500.000 stanovnika) i mjesto hodočašća kršćana, muslimana i židova

∆ Nebeski Jeruzalem bibl. mistična alternativa »zemaljskom Jeruzalemu«, pojam grada na nebu u kojem nema nevolja ni nasilja, iz kojeg će doći poticaj savršenstvu;
Novi Jeruzalem česta vizija biblijskih proroka, počevši od Izaije pa sve do Ivanove Apokalipse; metafora za Kraljevstvo Božje koje nastupa kao spas poslije apokaliptičkih katastrofa; također ranokršćanska metafora za novu Crkvu

✧ hebr. yërūšālayim