♦ m. os. ime (svetačkoga podrijetla; osobito često od 15. st.; štuje se osobito kod glagoljaša i latinista od 12. st.); isto: Hierònim zast., Jeròlim; hip.: Jére, Jérko, Jèrkula (Senj), Rùmin (Ròmin), (Rúnko), Jéro; Jerònima ž. os. ime, rij.; hip.: Jéka, Jéra
◊ pr.: Jèrak (140, Zadar), Jèras (Zadar, Rijeka), Jèrat (Šibenik), Jerčénović (Primorje), Jȇrčić (620, Omiš, sred. Dalmacija), Jerčínović (140, Rijeka, Crikvenica), Jére, Jérec (Varaždin, Zagreb), Jèrečić (Jastrebarsko), Jèreić, Jèrele, Jèren (120, Zagreb, Zagorje, Prigorje), Jèrenić (Beli Manastir), Jèrešić (Varaždin), Jèretić (Varaždin), Jèretina (Karlovac), Jeríčević (150, Korčula, Dalmacija), Jérić (230, Zadar, Nova Gradiška, Rab), Jȅrin (Pula), Jèrinić (180, Dubrovnik, Banovina, v. i Irena), Jèrīnkić (Vinkovci), Jèrkan (180, Sinj), Jȇrkić (220, Vinkovci, priobalje), Jȅrkin (Šibenik, S Dalmacija), Jérko (Dugo Selo), Jèrkov (110, Šibenik), Jérkovac (Banovina), Jérković (3510, J i S Dalmacija, Makarska, Zagora), Jerkùnica (130, Kaštela, sred. Dalmacija), Jèrkušić (Vrgorac, Zadar), Jeròlimić, Jeròlimov (110, Zadar), Jèrom, Jeròmela (160, Pula, Istra), Jèromić (Velika Gorica), Jèrončić (280, sred. Dalmacija), Òremuš (220, Donja Stubica, Slavonija, Prigorje, ← mađ.), Rùmin (Pazin, Istra), Rúnko (200, Istra, Primorje)