Hrvatski jezični portal

grána

grána ž 〈A grȃnu, N mn grȃne〉

Izvedeni oblici
jednina
N grana
G grane
D grani
A granu
V grano
L grani
I granom
množina
N grane
G grana
D granama
A grane
V grane
L granama
I granama
Definicija
1. dio stabla koji raste iz debla [zelena grana; širiti grane]
2. pren. a. vrsta djelatnosti [grana industrije] b. podjela u obitelji, znanosti i sl.
Sintagma
jezična grana lingv. skup jezika neke porodice koji su genetski osobito blisko srodni
Frazeologija
(biti) kao suha grana bez životne snage, usamljen, tužan u lišenosti čije blizine;
(doći) na zelenu granu oporaviti se, doći do povoljnog stanja;
ne raste mi na grani ne dolazim do toga lako, nemam u izobilju kao nešto što mnogo ne vrijedi [novac ni meni ne raste na grani];
pasti na niske grane srozati se, izgubiti viši položaj;
pili (siječe, reže) granu na kojoj sjedi radi protiv samoga sebe (obično ne uviđajući da to čini);
sići s grane civilizirati se, prestati biti divlji, uljuditi se [sišao je jučer s grane, podr. toliko je neuk, primitivan i sl.]
Etimologija
prasl. *grana: vrh, granica (rus. gran': granica, polj. grań) ≃ njem. Granne: osje, čekinja