grȅbēn
grȅbēn m 〈N mn -eni〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | greben |
| G | grebena |
| D | grebenu |
| A | greben |
| V | grebene |
| L | grebenu |
| I | grebenom |
| množina | |
| N | grebeni |
| G | grebena |
| D | grebenima |
| A | grebene |
| V | grebeni |
| L | grebenima |
| I | grebenima |
Definicija
| 1. | a. gornji dio uz vrh brda ili planine b. strm, okomit i gol uspon u planini |
| 2. | stijena koja s dna dolazi do pod površinu ili strši iz površine mora ili rijeke [koraljni greben] |
| 3. | mjesto na tijelu konja ili psa gdje je hrbat najviši |
| 4. | anat. istaknuta prsna kost ptica |
| 5. | a. oruđe sa zupcima kojim se grebena konoplja ili vuna; gargača b. tehn. ploča na grebenskom vratilu |
Sintagma
∆ greben visokog tlaka meteor. vrsta baričkog polja s izobarama u obliku klina izduženog područja visokog tlaka (anticiklone)
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Grȅbenār (120, Zagreb i okolica), Grèbenić, Grébić, Grebljánović
◊ top.: Grȅbēn (u mikrotop. ime oštrih hridi)
◊ top.: Grȅbēn (u mikrotop. ime oštrih hridi)
