gròziti se
gròziti se (čega, komu) nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -zēći se, gl. im. gròžēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
groziti | |
prezent | |
jednina | |
1. | grozim |
2. | groziš |
3. | grozi |
množina | |
1. | grozimo |
2. | grozite |
3. | groze |
futur | |
jednina | |
1. | grozit ću |
2. | grozit ćeš |
3. | grozit će |
množina | |
1. | grozit ćemo |
2. | grozit ćete |
3. | grozit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | grožah |
2. | grožaše |
3. | grožaše |
množina | |
1. | grožasmo |
2. | grožaste |
3. | grožahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | grozio sam |
2. | grozio si |
3. | grozio je |
množina | |
1. | grozili smo |
2. | grozili ste |
3. | grozili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam grozio |
2. | bio si grozio |
3. | bio je grozio |
množina | |
1. | bili smo grozili |
2. | bili ste grozili |
3. | bili su grozili |
imperativ | |
jednina | |
2. | grozi |
množina | |
1. | grozimo |
2. | grozite |
glagolski prilog sadašnji | |
grozeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
grozio, grozila, grozilo | |
grozili, grozile, grozila |
1. | (čega) dobivati grozu od čega; grstiti se |
2. | (komu) prijetiti komu, izražavati se prijeteći, služiti se prijetnjama; zagrozivati se |