gŕnuti
gŕnuti svrš. 〈prez. gȓnēm, pril. pr. -ūvši, imp. gŕni, prid. rad. gŕnuo〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
grnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | grnem |
2. | grneš |
3. | grne |
množina | |
1. | grnemo |
2. | grnete |
3. | grnu |
futur | |
jednina | |
1. | grnut ću |
2. | grnut ćeš |
3. | grnut će |
množina | |
1. | grnut ćemo |
2. | grnut ćete |
3. | grnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | grnuh |
2. | grnu |
3. | grnu |
množina | |
1. | grnusmo |
2. | grnuste |
3. | grnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | grnuo sam |
2. | grnuo si |
3. | grnuo je |
množina | |
1. | grnuli smo |
2. | grnuli ste |
3. | grnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam grnuo |
2. | bio si grnuo |
3. | bio je grnuo |
množina | |
1. | bili smo grnuli |
2. | bili ste grnuli |
3. | bili su grnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | grni |
množina | |
1. | grnimo |
2. | grnite |
glagolski prilog prošli | |
grnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
grnuo, grnula, grnulo | |
grnuli, grnule, grnula |
1. | (što) nabaciti na hrpu, oblikovati hrpu nabacivanjem, oblikovati humku (o zemlji, pijesku, žitu i sličnim sipkim materijalima); grtati |
2. | () nahrupiti, navaliti svi najednom, nagrnuti (o osobama) |