gȕrkati
gȕrkati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
gurkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | gurkam |
2. | gurkaš |
3. | gurka |
množina | |
1. | gurkamo |
2. | gurkate |
3. | gurkaju |
futur | |
jednina | |
1. | gurkat ću |
2. | gurkat ćeš |
3. | gurkat će |
množina | |
1. | gurkat ćemo |
2. | gurkat ćete |
3. | gurkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | gurkah |
2. | gurkaše |
3. | gurkaše |
množina | |
1. | gurkasmo |
2. | gurkaste |
3. | gurkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | gurkao sam |
2. | gurkao si |
3. | gurkao je |
množina | |
1. | gurkali smo |
2. | gurkali ste |
3. | gurkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam gurkao |
2. | bio si gurkao |
3. | bio je gurkao |
množina | |
1. | bili smo gurkali |
2. | bili ste gurkali |
3. | bili su gurkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | gurkaj |
množina | |
1. | gurkajmo |
2. | gurkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
gurkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
gurkao, gurkala, gurkalo | |
gurkali, gurkale, gurkala | |
glagolski pridjev pasivni | |
gurkan, gurkana, gurkano | |
gurkani, gurkane, gurkana |