hàjdūk
hàjdūk m 〈G hajdúka, V hȁjdūče, N mn hajdúci, G hajdúkā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | hajduk |
| G | hajduka |
| D | hajduku |
| A | hajduka |
| V | hajduče |
| L | hajduku |
| I | hajdukom |
| množina | |
| N | hajduci |
| G | hajduka |
| D | hajducima |
| A | hajduke |
| V | hajduci |
| L | hajducima |
| I | hajducima |
Definicija
| 1. | pov. odmetnik od osmanske vlasti, ob. jedan iz družine koja se odmetnula |
| 2. | pren. (u šali) vrlo oštra, povremeno nasilna osoba, s kojom je nemoguće izići nakraj |
| 3. | rij. knjiš. odmetnik općenito |
| 4. | ekspr. lopov, kradljivac, tat |
Onomastika
♦ pr.: Àjdūk (200, Imotski, J Dalmacija), Ajdúković (430, Sinj, Lika, Slavonija), Hàjdūk (560, Zagorje), Hajdúković (600, Otočac, Lika, Prigorje)
Etimologija
✧ mađ. 〈mn〉 hajdúk ← hajdú: pripadnik plaćeničke vojske u Mađarskoj (16. st.)
