hȃn
hȃn m 〈N mn hánovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | han |
| G | hana |
| D | hanu |
| A | han |
| V | hane |
| L | hanu |
| I | hanom |
| množina | |
| N | hanovi |
| G | hanova |
| D | hanovima |
| A | hanove |
| V | hanovi |
| L | hanovima |
| I | hanovima |
Definicija
| 1. | pov. konačište uz cestu, orijentalne gradnje, za prihvat putnika i zaprega |
| 2. | reg. gostionica |
Onomastika
♦ pr.: Hȃn (130, posvuda), Hànak (Čazma), Hȁnčār (Slavonija), Hánčević (J i sred. Dalmacija), Hȁndabaka (Dubrovnik), Hàndanagić (Buje, Crikvenica), Handánović (Sisak, Pag), Hȁndraka (Virovitica), Hándžić (Donja Stubica, Osijek, od Handžijić), Hànđak (Sisak), Hàničār (Podravska Slatina), Hánić (170, Zagreb, Podravina), Hànižār (Našice), Hànižjār (Našice)
Etimologija
✧ tur. ← perz. hān, hāne: kuća
