hàlo
hàlo (halȏ1) m
Definicija
fiz.
| 1. | optički fenomen u obliku svijetlih krugova oko Sunca ili Mjeseca; nastaje lomom svjetlosti u česticama leda u visokim slojevima atmosfere, promjer prstena inverzno je proporcionalan veličini čestica leda |
| 2. | difuzni krug oko nekog izvora svjetlosti |
| 3. | široki prsten koji se javlja kod elektronske difrakcije, neutronske difrakcije ili kod difrakcije X-zraka na materijalima koji nisu kristali, javlja se kod plinova i tekućina kao i kod krutih tvari koje nisu kristali |
Sintagma
∆ halo-efekt 1. naglo širenje neke pojave (prirodne ili društvene) u koncentričnim krugovima u prostoru i vremenu s uvećanjem posljedica (poput valova koji nastaju kad se kamen baci u vodu) 2. spremnost da se unaprijed divi svemu što tko učini zahvaljujući nekoj njegovoj časnoj osobini ili postupku u prošlosti 3. psih. pojava da se pojedinačne osobine čovjeka ocjenjuju u skladu s općom ocjenom toga istog čovjeka; ob. se ta ocjena stvara na prvi pogled 4. svaki poželjni popratni učinak
Etimologija
✧ lat. halos: obruč oko Sunca i Mjeseca ← grč. hálōs: gumno, krug, obod
