harmònika
harmònika ž 〈D L -ici〉
jednina | |
---|---|
N | harmonika |
G | harmonike |
D | harmonici |
A | harmoniku |
V | harmoniko |
L | harmonici |
I | harmonikom |
množina | |
N | harmonike |
G | harmonika |
D | harmonikama |
A | harmonike |
V | harmonike |
L | harmonikama |
I | harmonikama |
1. | pov. skupni naziv za instrumente kod kojih se ton proizvodio trljanjem njihove površine (eufonij, glasharmonika) |
2. | glazbalo s tipkama i sl. kod kojega metalni jezičci trepere pod zračnom strujom koja dolazi iz mijeha što se rasteže i proizvodi tonove; rastegača |
3. | razg. predmet ili vozilo koje u sebi ima pomični, pregibljivi dio nalik na harmoniku (2) (vrata, tramvaj, autobus) |