Hrvatski jezični portal

hàrmōnīj

hàrmōnīj m

Izvedeni oblici
jednina
N harmonij
G harmonija
D harmoniju
A harmonij
V harmoniju
L harmoniju
I harmonijem
množina
N harmoniji
G harmonija
D harmonijima
A harmonije
V harmoniji
L harmonijima
I harmonijima
Definicija
glazb. instrument s tipkama, zvuk nastaje titranjem gipkih metalnih jezičaca koje pokreće struja zraka iz mijeha koji svirač puni pedalima
Etimologija
lat. harmonium ≃ grč. harmónios: skladan